UO Samostalnog sindikata radnika u BHRT-u uputio je Ministarstvu transporta i komunikacija BiH primjedbe na tekst Prednacrta Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnom rtv servisu BiH:

Smatramo da je ovakav prednacrt zakona preuranjen i da je prije toga trebalo donijeti izmjene Zakona o Javnom Radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine iz više razloga:

1. Zakon o Javnom Radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine (JRTS BiH) je zakon višeg reda od zakona o Javnom Radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine, jer se u članu 3. stav 2 Zakona o JRTS BiH navodi: „ Zakoni o BHRT, RTRS i RTFBiH bit će usklađeni s odredbama ovog zakona“
2. Kroz Zakon o JRTS BiH , potrebno je prvenstveno riješiti stabilno finansirasnje Javnih servisa, jer dosadašnji način finansiranja ne omogućava BHRT-u normalnu proizvodnju programa za sadašnji 1 kanal. Ukoliko bi, prema prednacrtu ovog zakona, BHRT trebao proizvoditi program za 3 kanala, bilo bi potrebno utvrditi finansijski okvir potreban za to, a to se ne može uraditi dok se precizno ne utvrde prihodi BHRT-a od RTV takse i rashodi potrebni za organizovanje BHRT-a na način predložen u prednacrtu ovog zakona.
3. Dosadašnje odredbe Zakona o JRTS BiH su određivale uspostavljanje Korporacije Javnih servisa, gdje je precizno navedeno da: „Korporacija ima organizacione jedinice u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru“. Obzirom na djelatnosti Korporacije definisane članom 13, stav 2 zakona, smatramo da je prvo potrebno uspostaviti Korporaciju, da bi se mogle realizovati odredbe iz člana 1, stav 2 (član 8, novi stav 3) prednacrta predmetnog zakona. Obzirom da Korporacija ni 11 godina nakon donošenja zakona nije uspostavljena, možda bi nadležno ministarstvo trebalo razmisliti o izmjeni zakona o JRTS BiH i u tom dijelu.

Također u obrazloženju prednacrta zakona se kaže: „U sadašnjem analognom sistemu emitiranja nije moguće emitirati program na ovakav način, zbog ograničenih tehničkih kapaciteta“ , a u nastavku je navedeno da će se uslovi za realizaciju steći prelaskom sa analognog na digitalni sistem emitovanja na teritoriji cijele BiH. Obzirom da je izvođač radova u BiH isti kao i u Republici Hrvatskoj (OiV, RH), možemo usporediti trajanje procesa digitalizacije i uvidjeti da ne postoje tehničke pretpostavke za donošenje ovakvih izmjena zakona.

Naime, u Republici Hrvatskoj je testni digitalni signal pušten u maju 2002. godine, a analogni signal je ugašen 5. Oktobra 2010. godine. Uzimajući u obzir da će u BiH testni signal tek biti pušten u rad, smatramo da će u najboljem slučaju, uz naporan i savjestan rad svih uključenih u ovaj proces, proces digitalizacije, odnosno gašenja analognog signala biti moguće završiti najranije za 3 godine, jer podsjetimo analogni signal se može ugasiti tek kada pokrivenost teritorije BiH bude preko 95%. Samim tim realizacija ideje o 3 (ili više) kanala u okviru BHRT-a do tada ne bi bila moguća.

Uz sve ovo, u tekstu prednacrta se spominje pojam „pismo konstutivnih naroda“ koji nije definisan Ustavom BiH. U ustavima entiteta (amandman 29 Ustava FBiH i amandman 71 Ustava RS) je precizno navedeno: „Službena pisma su ćirilica i latinica“ Zbog toga smatramo da bi definicija u prednacrtu zakona bila suprotna, kako Ustavu BiH, tako i ustavima entiteta.

Naravno ostaje i niz neodgovorenih pitanja ukoliko bi se usvojila ovakva izmjena zakona:

1. Da li bi na jednom nacionalnom kanalu mogli raditi pripadnici drugih nacija i ostali građani zadržavajući svoje građansko pravo na upotrebu jezika po svojoj volji?
2. Ukoliko to ne bi bilo moguće, to bi značilo da bi svaki kanal u svakom većem gradu u BiH morao imati svoje dopisništvo, što bi značajno povećalo rashode. Postavlja se pitanje na koji način bi građani BiH mogli finansirati takav javni servis BiH uz postojeće entitetske javne servise?
3. Kolika bi bila potrebna količina programa koji bi se proizvodio na 3 kanala BHRT-a i na koji način i kojim sredstvima bi se tehnološki opremili studiji u Mostaru i Banjaluci? Napominjemo da sadašnja infrastruktura BHRT-a u tim gradovima ni približno nije dostatna za proizvodnju programa za cijeli jedan kanal.
4. Na koji način bi se dijelio budžet između 3 kanala unutar BHRT-a, obzirom da bi to u slučaju donošenja izmjena zakona bili kanali podijeljeni prema jeziku naroda u BiH?
5. Da li bi se moglo dogoditi da BiH izgubi neki budući proces na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, kao što je to bilo u slučaju Sejdić – Finci i šta nakon toga?

Zbog svega gore navedenog smatramo da bi Ministarstvo prometa i komunikacija BiH, u saradnji sa Vijećem ministara BiH i Parlamentarnom skupštinom BiH, trebalo poduzeti slijedeće korake i to ovim redoslijedom:

1. Povlačenje iz procedure prednacrta Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Javnom Radiotelevizijskom servisu BiH.
2. Hitno donošenje novog načina prikupljanja RTV takse u saradnji sa svim ostalim relevantnim donosiocima odluka, kako bi se stabilizovalo stanje u Javnim servisima.
3. Nakon donošenja novog načina prikupljanja takse razmotriti daljnje izmjene zakona o JRTVS, pogotovo dijela o Korporaciji ili insistirati na provođenju postojećeg zakonskog okvira, uz jasno definisanu odgovornost svih onih koji su uključeni u taj proces i procesuiranje onih koji ne budu sprovodili zakon.
4. U što kraćem periodu završiti proces digitalizacije i time omugućiti gašenje analognog signala, što bi onda omogućilo i uspostavljanje više kanala BHRT-a.

Samostalni sindikat radnika u BHRT-u ostaje otvoren za saradnju sa Ministarstvom prometa i komunikacija BIH po bilo kojem pitanju koje se tiče uređivanja zakonskog okvira rada BHRT-a kao i Javnog RTV Sistema u cjelini.